Monday 30 November 2015

Pismo ocu

Što me, bolan, ne voliš?
I nemoj mi ponovno slagati, kao što imaš običaj, da to nije istina i da sam ja ta koja je tebi okrenula leđa. Da li ti znaš koliko puta sam plačući utonula u san i da si me u tom snu zagrlio i rekao da se ponosiš sa mnom? Da li ti znaš koliko boli svaka mamina suza koju je prolila zbog tebe?

Kako te nije sramota pogledati je u oči?

Svaki vikend bio je prilika za tvoje iživljavanje nad njom. Glumio si božansku silu koja ima pravo da i nju i mene makne s lica zemlje samo zato što smo pod TVOJIM krovom. Pa, kvragu, jedino po čemu ću da te pamtim je psovanje od "a" do "ž" i odzvanjanje udaraca. Zapravo, ne. Znaš po čemu ću da te pamtim? "Pa šta, to ti je primjer kako će ti biti jednog dana kad odeš od kuće."

NIKAD U ŽIVOTU!

I ne, mene majka nije okrenula protiv tebe. Strah, bijes i panika dok sam ležala u sobi, praveći se da spavam, su me okrenuli protiv tebe. Ti si Monstrum. Ti si Čudovište. A ona, jadna, i dan danas pokušava da nas spoji, pokušava me pomiriti s činjenicom da te moram voljeti takvog kakav jesi, jer si ti moj otac.

------------------------------------

Čekala sam te pred koncert raširenih. Rekao si da ćeš doći.
Čekala sam te pred školom raširenih ruku. Rekao si da ćeš doći.
Čekala sam te svaki vikend raširenih ruku. Jedva sam čekala da odeš.

Dozivala sam te da me braniš od zla, ali tvoja ruka nije bila tu da me zaštiti, nego da mi opali šamar stvarnosti da ja nikad neću biti dovoljno dobra. Ti imaš sina i neuspjeli pokušaj drugog sina, koji nije ni zaslužio tvoju pažnju.

Znaš li ti koliko sam samo puta poželjela da sam rođena kao muško, ne bi li me ti volio?

Ova bol u prsima što se širi niz lijevu ruku je tvoj dokaz ljubavi? Ne mogu da dišem. Znaš zašto?

JER TE I DALJE NE MRZIM! To je ono što mene ubija.

I dalje te volim, tata. I dalje sam ona mala djevojčica koja stoji ispred tebe i čeka na zagrljaj. I dalje žudim za tvojom pažnjom, za tvojom pohvalom... Za tvojom zaštitom.

Tata, moja ljubav prema tebi je toliko prokleto velika da će mi jednog dana raskinuti srce.

Hvala ti što si me napravio.

Izvinula bih ti se što nisam sin, ali neću.
Ja sam kćerka koja ima veća muda nego što ćeš ti ikada imati.