Pobjegla sam. Razmišljala o tome da li je dobro za mene da uopće pišem. Ne znam zašto. Nešto me krenulo dobro u zadnje vrijeme, pa rekoh, nestaje mi inspiracije za pisanjem. ali, materijala uvijek ima i uvijek će ga biti.
Radila sam volonterski. Hajde, super furka - radim, družim se s ljudima, stičem neka nova znanja i iskustva. Međutim.... Na-a, da se tako izrazim. Radiš non-stop, odnosno rintaš za lika koji je u oblacima i misli da je ogromna čast uopće biti tu. Gazi sve pred sobom i misli kako je on bogom dan za velike uspjehe. Ali, nema veze. Upoznalo se tu divnih ljudi i zbog toga mi je i ponajviše drago.
Počela raditi u svojoj struci. Čak jedan dan. I kažu, stopira se rad zbog nekih birokracijskih ... (da izvinete. Svi znate na šta sam mislila.) Pa nešto razmišljam - da nije možda do mene? Garant ja baksuz, što bi naš narod rekao. Da li je moguće da sve što vidim kao dobru priliku za razvoj sebe i uzdizanje među blažene akademske građane, ili se stopira, ili opet na kraju završiš kao nečiji hamal? Ne znam. Ali, stvarno, odista, doista, zbilja i zaista. Pa šta se dešava? Na šta se ova naša kultura svela? (Pitanje koje su čak i komšinice koje lude za turskim sapunjarama počele postavljati.) Zar je umjetnost stvarno toliko dosadna? Pomislim ponekad, možda ljudi više nemaju volju ni za čim, pa tako ni za spoznajom umjetnosti. Jednostavno, sve se nekako predalo.
Ulicama zaudara vonj beživotnosti. Iako nikada nisam bila u mrtvačnici, imam osjećaj da se isti miris prožima ulicama i prostorijama navedene. Ljudi su tako nekako postali... Neljudi. Svi su smrknuti, loše volje, zabrinuti, ispijeni. Sivi. Ni crno ni bijelo, a bogam' ni u boji. Ima jedna kategorija ljudi koja ne spada u to sivilo. Oni su mi posebno zanimljivi. Ljudi hodaju ulicom i pričaju sami sa sobom. Zanimljivije mi je to što se ovi sivci okreću za njima i komentarišu " ja vidi budale, majko moja, sam sa sobom priča."Zašto su ti ljudi budale? Po meni su baš oni LJUDI. Oni imaju potrebu da pričaju, da izbace sve iz sebe - i dobro i loše. Oni su, zapravo, željni dobrog razgovora, dubljih tema od kukanja kako para nema, kako država propada i mladost odlazi.
A svi navečer, uz neotplaćeni ogrjev, sjedamo pred televizor i "uživamo" uz velikog brata, farmu, parove, zvezde granda i ostale bakrače.
Kulturo, pakuj kofere i bježi sa Balkana.
No comments:
Post a Comment